9.5.2021. / Zagreb / Sljeme

Legendarna utrka koju je pokrenuo Julije Boroša i koja počinje na glavnom gradskom zagrebačkom trgu i završava na Sljemenu. 

p

Važna obavijest

Utrka Boroša održat će se ako će u trenutku utrke biti moguće napraviti utrku u kojoj se poštivaju mjere stručnog stožera CZ. U slučaju neodržavanja utrke, trkačima će biti vraćen iznos startnine umanjen za 10% manipulativnih troškova organizacije.

O utrci

Brdska trka Boroša

Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je najstarija planinska trka u zemlji s 30-godišnjom tradicijom! Izuzetno lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha planine na koju se naslanja. Trenutno u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisućnjaka, dohvatljivog za sat vremena trčanja po prekrasno uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.

A taj planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! Nazvana je po nekadašnjem šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Leustekova staza je najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), serpentinasta je i s prosječnim nagibom točno 11%, što se idealno uklapa u gabarite (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacija za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.

Ali, naravno, to nije sve što se tiče trke Boroša. Da bi došli do početka Leusteka, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba (Kaptol, Ksaver i Gračani), relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara.
Na zadnjem kilometaru trke, nakon završetka Leustekove staze, trkače čeka najveća strmina, i to od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.

Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi namijenjeni bušenju Medvednice, koji su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gosponom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Medvednice! Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo možda ipak jednog lijepog dana u Zagorje na kavicu.

Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu, a njegovo ime je Adolf Mošinsky. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja Šumarev put, počinje najatraktivniji dio staze, uređen s nekoliko lijepo ograđenih vidika ka gradu i ostalim sljemenskim obroncima.

Začetnik, i idejni kreator trke je doajen hrvatskog veslačkog sporta, gospodin Julije Boroša (1932-2013), ujedno i glavni organizator od 1990-2013. U dotadašnjnim izdanjima trka se zvala jednostavno – Sljeme, a nakon smrti je u njegovu čast nazvana Boroša.
Sve u svemu, brdska trka Boroša je bezvremenski klasik, jedna od prestižnijih stvari u zagrebačkom sportu, jer svaki pravi sportaš ovog grada bi trebao znati koliko mu treba od Trga do Sljemena!

Raspis

Ono što vas najviše interesira…

START: Trg Bana Josipa Jelačića / Početak staze Leustek

DATUM: 9.5.2021.

START:
Utrka Boroša – trg Bana Josipa Jelačića u 10h
Utrka Leustek – Početak staze Leustek u 11h

DISCIPLINE:
Utrka Boroša

  • Dužina 11,8km, visinska razlika 898m (start na 113m, cilj na 1031m).
  • Prosječni nagib 7,8 % (do tunela 3,5 %, nakon tunela 11,2 %).

Utrka Leustek

  • Dužina staze 5km, visinska razlika 731m (start na 300m n/v, cilj na 1031m n/v).
  • Prosječan nagib 11,2 %

NAGRADE: Pehari za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji i finišerske medalje za sve koji završe polumaraton. Pehari za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji u trci na 5km.

CIJENA STARTNINE:

  • Polumaraton 140 kn
  • 5 kilometara 70 kn

Prijave će biti otvorene kad novi datum utrke bude određen.

PROMJENE PODATAKA IZ PRIJAVE

Promjena trkača moguća je bez naknade do 01.03.2021. isključivo slanjem potrebnih podataka za prijavu na e-mail adresu prijave(at)sljeme.run Nakon 01.03.2021. promjene su moguće samo na preuzimanju startnih paketa, i to isključivo predočenjem osobnog dokumenta trkača kojeg se mijenja uz plaćanje naknade od 30 kn. Sudjelovanje na utrci pod brojem drugog trkača je kažnjiv diskvalifikacijom.

Povrat uplaćene startnine nije moguć.

U CIJENU STARTNINE ZA POLUMARATON UKLJUČENO JE:

  • Finišerska medalja
  • Učesnička majica
  • Elektroničko mjerenje vremena (čip)
  • Okrepa na stazi i cilju
  • Bon za Hendrix pivo
  • Troškovi organizacije
  • Bon dućana Running Gate u iznosu od 100 kuna za sve kupnje veće od 500 kn
  • Nagrade

U CIJENU STARTNINE ZA UTRKU OD 5 KILOMETARA UKLJUČENO JE:

  • Okrepa u cilju
  • Bon za Hendrix pivo
  • Bon dućana Running Gate u iznosu od 100 kuna za sve kupnje veće od 500 kn
  • Troškovi organizacije

NAGRADE: 

Poklon bonovi dućana Running gate u iznosu od:

  • 700 kn za prvo mjesto, m/ž kategorija
  • 500 kn za drugo mjesto, m/ž kategorija
  • 300 kn za treće mjesto, m/ž kategorija

MEDALJA

MAJICA

BUFF

Dana do zatvaranja prijava:

Day(s)

:

Hour(s)

:

Minute(s)

:

Second(s)

Video

Hendrix Half trailer

Za one koji žele znati više

Povijest utrke Hendrix Half

Priča o polumaratonu Hendrix u biti je priča o najpoznatijem zagrebačkom, ujedno i hrvatskom trkalištu – legendarnom Savskom nasipu koji je u posljednjih 50-ak godina dao beskrajno more trkača i bio glavni generator, u zadnje vrijeme, moćnog trkačkog pokreta.

Ćudljivost rijeke Save i konstantne njezine poplave na širem zagrebačkom području sredinom prošlog stoljeća stvorile su potrebu za, kako je vrijeme pokazalo, glavnim poligonom za bezbroj generacija joggera, ali i velikih trkačkih asova, poput Franje Mihalića, dečka s Knežije, osvajača olimpijske medalje, pobjednika Bostonskog maratona 1958, i čovjeka koji je prvi predao štafetu drugu Titu, 25. svibnja 1945.

Problem izlijevanja Save je eskalirao 1964, kada su stradala zagrebačka prisavska naselja Trešnjevka, Trnje, Pešćenica i Novi Zagreb. U silovitom naletu nabujale rijeke poginulo je tada 17 ljudi i uništeno ili oštećeno 50-ak tisuća stambenih objekata. Razmjere katastrofe su bile ogromne i tek nakon što je 183 tisuće ljudi izravno pogođeno ovom poplavom, počelo se ozbiljnije razmišljati o izgradnji zaštitnog nasipa, koji i dan danas ponekad posluži toj svrsi. Tako vjerojatno i neki trkači novijih generacija pamte ekstremno visok vodostaj Save 2009. godine, koji zahvaljujući nasipu nije nanio štetu kao što je to bio slučaj 1964, ali je svakako situacija bila zanimljiva i mnoge znatiželjnike odvukla na Nasip da vide takvo, gotovo apokaliptično stanje.

Simbol bunta, slobode i kreativnosti

Nasip su u današnjem obliku izgradile Omladinske radne akcije (popularne ORA Sava) u periodu 60-tih do 80-tih godina, mada prvi radovi na regulaciji Save datiraju još od početka 20. stoljeća, u godinama prije prvog svjetskog rata. Tako da je najpopularnije hrvatsko/zagrebačko trkalište u biti svojim dobrim dijelom ostao spomenik generacije bratstva i jedinstva, simbol tog vremena. Njihovi graditelji su tada složno pjevali “Druže Tito, samo piši, radit ćemo i na kiši”.

No, osim nasipa, trka je u raznim svojim inačicama spajala skoro sve zagrebačke mostove. Zagreb, nažalost (ali na sreću trkača), nije grad na svojoj rijeci, kao što je Prag grad na Vltavi, Budimpešta na Dunavu ili Pariz na Seini. Zagreb je kroz mnoga stoljeća imao dosta prostora za razvoj, od Medvednice pa do rijeke Save i kao da se nije mogao odlučiti prijeći na onu drugu stranu obale. No, kad ju je napokon preplivao, trebali su mu premosnice, i tu u biti počinje priča o Hendrixovom mostu, današnjem simbolu grada na rijeci, te života i zajednice na njoj. On je najimpresivnija, pragmatična savska vizura, koja većini građana predstavlja trenutak odmora i kontemplacije prilikom prelaska rijeke. Most, poput Hendrixa, predstavlja simbol bunta, slobode, jedinstva i kreativnosti. Podignut je 1939., a zapravo je izgrađen kao zamjena za stari željeznički most s kraja 19. stoljeća, koji se nalazio dvadesetak metara dalje, i još uvijek se mogu vidjeti ostaci tog starog mosta.

I tako nas je vremeplov savskog trkačkog pokreta donio na početak 80-tih, na vrhunac jednog društvenog uređenja u kojem se, između ostalog, vrlo strasno slavio i dan žena, famozni 8. mart. Godine 1982. je na taj dan organizirana prva trka pod imenom Nada Dimić, po tvornici rublja koja je tada donirala majice za sve sudionike. Staza je bila jednostavna, 8,5 km kruga po nasipu, sa startom i ciljem ispred Boćarskog doma, uz podatak da ga tad još nije bilo, obzirom da je izgrađen 1991. Startalo se ispred klupskih prostorija tadašnjeg Atletskog društva Veteran, točnije – ispred njihovog kontejnera.

Nova organizacijska postava

Tijekom godina uslijedilo je bezbroj varijanti u dužini i imenu trke, čak su se nekoliko puta promijenili i organizatori, ali je zajednička poveznica ostala Savski nasip i početak proljeća, ili bolje rečeno – nove trkačke sezone. Promjenom države i sistema, tvornica, a s njom i trka, su s(p)retno promijenili ime u Endi, i tako na simpatičan način ostavili inicijale (ND) narodnog heroja NOB-a, Ličanke Nade Dimić. Ustvari, to je bio današnji veliki krug zagrebačke kros-lige, a s obzirom na to da se trka održavala uvijek u vikendu prije početka lige, kolokvijalno smo je zvali „pretkolo“.

Sredinom 90-tih suradnja s tvrtkom Endi već je u potpunosti oslabila kao posljedica generalnog propadanja radničkog pokreta, kojem svjedočimo i danas, pa se 1996. pokroviteljstva trke prihvatio brend Luigi Ferrari u vlasništvu Seada Bačevine, u to vrijeme člana Atletskog društva Veteran, kluba pokretača trke. Te godine je u takvoj kratkoj formi od 8,5 km održana zadnji put, a pobijedili su Tihomir Salopek (Zrinjevac, 29:57) i Marija Paulus (Veteran, 42:13). Već sljedeće, 1997, trka je produžena do polumaratona, a prvi pobjednici su bili Robert Prešnjak (Varaždinska banka, 1:12:52) i Mila Lasić (Croatia marathon, 1:48:52). Slijede još četiri sezone pod imenom Polumaraton Luigi Ferrari, tijekom kojih su se trčale razne varijante, uglavnom po Savskom nasipu, a pobjeđivali su 1998. Ivan Konjik (Žumberak, 1:16:01); Sophie Mitchell (SFOR, 1:35:47), 1999. Lončarević Josip (Žumberak, 1:14:32); Patricija Gluščić (Žumberak, 1:33:18), 2000. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:56); Dunja Kravos (Žumberak, 1:28:44) te 2001. Janez Maroević (Sinj, 1:12:53); Lidija Rajčić (Sinj, 1:33:59).

Nakon toga, nova organizacijska postava Veterana je trasu prebacila na kružnu asfaltnu stazu Jaruna (proljetna kopija Stareka), pod imenom Proljetni zagrebački polumaraton, mijenjajući imena s promjenama sponzora, sa sljedećim pobjednicima 2002. Ivica Škopac (Croatia marathon, 1:09:40); Dunja Kravos (Žumberak, 1:30:58), 2003. Janez Maroević (Sinj, 1:15:12); Ida Šurbek (Slovenija, 1:22:40), 2004. Zdravko Krišto (Žumberak, 1:14:26); Antonija Orlić (Sljeme, 1:31:29), 2005. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:08); Višnja Škevin (Sljeme, 1:38:18), 2006. Sreten Ninković (SCG, 1:09:34); Ljiljana Ćulibrk (Mladost, 1:21:34), 2007. Nedeljko Ravić (Veteran, 1:16:34); Marija Vrajić (Veteran, 1:22:21), 2008. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:11:39); Marija Vrajić (Veteran, 1:27:02).

‘Room full of mirrors’

Od 2009. godine organizaciju preuzima Atletski klub Sljeme, koji stazu ponovo vraća na prvobitno mjesto – nasip uz Savu, odakle i ime 1. Savski polumaraton. Mada, shodno povijesti, trka se mogla zvati i 28. Savska trka, jer se već tada trčalo 28. godinu za redom, ili pak 13. Savski polumaraton, jer se po 13. put trčalo 21 kilometar i sto. Savski pobjednici u sljedećem periodu 2009. Ivan Vrdoljak (AK Sljeme, 1:20:17); Antonija Orlić (AK Sljeme, 1:35:01), 2010. Goran Murić (AK Veteran, 1:13:55); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:29:24), 2011. Goran Murić (AK Veteran, 1:15:38); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:22), 2012. Goran Murić (AK Agram, 1:18:30); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:28), 2013. Krešo Babić (AK Maksimir, 1:21:43); Marija Vrajić (AK Maksimir, 1:27:37), 2014. Renato Pomahač (AK Sljeme, 1:16:33); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:25:26).

Nakon toga trka ponovo mijenja ime u Hendrix polumaraton, a prvi pobjednici bijelog Stratocastera su 2015. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:19:48) i Kimberly Remine (AK Sljeme, 1:28:37); 2016. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:20:42) i Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:27:59); 2017. Goran Murić (AK Forca, 1:19:10) i Petra Kontić (AK Sljeme, 1:35:08); 2018. Ivan Maletić (ind, 1:21:33) i Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:31:40), 2019. Ante Živković (AK Dubrovnik, 1:14:35) i Katja Kegelj Vencelj (SLO, 1:37:33).

Dakle, na proljeće 2021. (točnije 3. travnja), trkači će 39. put trčati Savsku trku, 24. put će to biti dužina polumaratona, a šesti puta će nositi Hendrixovo ime. Tako je stvorena neraskidiva veza ljevorukog gitarističkog virtuoza i zagrebačkog trkačkog miljea. Svakog dana, ispod poznatog zelenog luka protrči na tisuće trkača kojima je ime mosta ušlo u specifični trkački žargon: do Hendrixa i nazad, 300 metara nakon ili prije Hendrixa, dva mala kruga oko Hendrixa, nađemo se ispod Hendrixa itd.

I za kraj, podatak iz biografije Jimija Hendrixa, pod imenom “Room full of mirrors”. Na prvoj stranici je slika Savskog željezničkog mosta, a ispod piše “Bridge in Croatia, Zagreb”…

Dragan Janković

Svi tekstovi i materijali vlasništvo su stranice kluba AK Sljeme osim gdje nije specifično navedeno drugačije. Upotreba tekstova, slika i ostalih materijala s ove stranice bez prethodne dozvole kluba AK Sljeme nije dopuštena.

© AK Sljeme 2021.