Kada smo stručnom ekspertizom pregledali ovogodišnji buff, zaključili smo da je ovo najbolji Hendrix buff do sada. Ove godine od likre, kako bi boje bile što ljepše, a vaši ekstremiteti još zaštićeniji, očekujemo da nećete imati problema izdvojiti dodatnih 6 € za ovaj komad opreme jer kava u lokalnoj birtiji košta skoro toliko…

Priča o polumaratonu Hendrix u biti je priča o najpoznatijem zagrebačkom, ujedno i hrvatskom trkalištu – legendarnom Savskom nasipu koji je u posljednjih 50-ak godina dao beskrajno more trkača i bio glavni generator, u zadnje vrijeme, moćnog trkačkog pokreta.

Ćudljivost rijeke Save i konstantne njezine poplave na širem zagrebačkom području sredinom prošlog stoljeća stvorile su potrebu za, kako je vrijeme pokazalo, glavnim poligonom za bezbroj generacija joggera, ali i velikih trkačkih asova, poput Franje Mihalića, dečka s Knežije, osvajača olimpijske medalje, pobjednika Bostonskog maratona 1958, i čovjeka koji je prvi predao štafetu drugu Titu, 25. svibnja 1945.

Problem izlijevanja Save je eskalirao 1964, kada su stradala zagrebačka prisavska naselja Trešnjevka, Trnje, Pešćenica i Novi Zagreb. U silovitom naletu nabujale rijeke poginulo je tada 17 ljudi i uništeno ili oštećeno 50-ak tisuća stambenih objekata. Razmjere katastrofe su bile ogromne i tek nakon što je 183 tisuće ljudi izravno pogođeno ovom poplavom, počelo se ozbiljnije razmišljati o izgradnji zaštitnog nasipa, koji i dan danas ponekad posluži toj svrsi. Tako vjerojatno i neki trkači novijih generacija pamte ekstremno visok vodostaj Save 2009. godine, koji zahvaljujući nasipu nije nanio štetu kao što je to bio slučaj 1964, ali je svakako situacija bila zanimljiva i mnoge znatiželjnike odvukla na Nasip da vide takvo, gotovo apokaliptično stanje.

Simbol bunta, slobode i kreativnosti

Nasip su u današnjem obliku izgradile Omladinske radne akcije (popularne ORA Sava) u periodu 60-tih do 80-tih godina, mada prvi radovi na regulaciji Save datiraju još od početka 20. stoljeća, u godinama prije prvog svjetskog rata. Tako da je najpopularnije hrvatsko/zagrebačko trkalište u biti svojim dobrim dijelom ostao spomenik generacije bratstva i jedinstva, simbol tog vremena. Njihovi graditelji su tada složno pjevali “Druže Tito, samo piši, radit ćemo i na kiši”.

No, osim nasipa, trka je u raznim svojim inačicama spajala skoro sve zagrebačke mostove. Zagreb, nažalost (ali na sreću trkača), nije grad na svojoj rijeci, kao što je Prag grad na Vltavi, Budimpešta na Dunavu ili Pariz na Seini. Zagreb je kroz mnoga stoljeća imao dosta prostora za razvoj, od Medvednice pa do rijeke Save i kao da se nije mogao odlučiti prijeći na onu drugu stranu obale. No, kad ju je napokon preplivao, trebali su mu premosnice, i tu u biti počinje priča o Hendrixovom mostu, današnjem simbolu grada na rijeci, te života i zajednice na njoj. On je najimpresivnija, pragmatična savska vizura, koja većini građana predstavlja trenutak odmora i kontemplacije prilikom prelaska rijeke. Most, poput Hendrixa, predstavlja simbol bunta, slobode, jedinstva i kreativnosti. Podignut je 1939., a zapravo je izgrađen kao zamjena za stari željeznički most s kraja 19. stoljeća, koji se nalazio dvadesetak metara dalje, i još uvijek se mogu vidjeti ostaci tog starog mosta.

I tako nas je vremeplov savskog trkačkog pokreta donio na početak 80-tih, na vrhunac jednog društvenog uređenja u kojem se, između ostalog, vrlo strasno slavio i dan žena, famozni 8. mart. Godine 1982. je na taj dan organizirana prva trka pod imenom Nada Dimić, po tvornici rublja koja je tada donirala majice za sve sudionike. Staza je bila jednostavna, 8,5 km kruga po nasipu, sa startom i ciljem ispred Boćarskog doma, uz podatak da ga tad još nije bilo, obzirom da je izgrađen 1991. Startalo se ispred klupskih prostorija tadašnjeg Atletskog društva Veteran, točnije – ispred njihovog kontejnera.

Nova organizacijska postava

Tijekom godina uslijedilo je bezbroj varijanti u dužini i imenu trke, čak su se nekoliko puta promijenili i organizatori, ali je zajednička poveznica ostala Savski nasip i početak proljeća, ili bolje rečeno – nove trkačke sezone. Promjenom države i sistema, tvornica, a s njom i trka, su s(p)retno promijenili ime u Endi, i tako na simpatičan način ostavili inicijale (ND) narodnog heroja NOB-a, Ličanke Nade Dimić. Ustvari, to je bio današnji veliki krug zagrebačke kros-lige, a s obzirom na to da se trka održavala uvijek u vikendu prije početka lige, kolokvijalno smo je zvali „pretkolo“.

Sredinom 90-tih suradnja s tvrtkom Endi već je u potpunosti oslabila kao posljedica generalnog propadanja radničkog pokreta, kojem svjedočimo i danas, pa se 1996. pokroviteljstva trke prihvatio brend Luigi Ferrari u vlasništvu Seada Bačevine, u to vrijeme člana Atletskog društva Veteran, kluba pokretača trke. Te godine je u takvoj kratkoj formi od 8,5 km održana zadnji put, a pobijedili su Tihomir Salopek (Zrinjevac, 29:57) i Marija Paulus (Veteran, 42:13). Već sljedeće, 1997, trka je produžena do polumaratona, a prvi pobjednici su bili Robert Prešnjak (Varaždinska banka, 1:12:52) i Mila Lasić (Croatia marathon, 1:48:52). Slijede još četiri sezone pod imenom Polumaraton Luigi Ferrari, tijekom kojih su se trčale razne varijante, uglavnom po Savskom nasipu, a pobjeđivali su 1998. Ivan Konjik (Žumberak, 1:16:01); Sophie Mitchell (SFOR, 1:35:47), 1999. Lončarević Josip (Žumberak, 1:14:32); Patricija Gluščić (Žumberak, 1:33:18), 2000. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:56); Dunja Kravos (Žumberak, 1:28:44) te 2001. Janez Maroević (Sinj, 1:12:53); Lidija Rajčić (Sinj, 1:33:59).

Nakon toga, nova organizacijska postava Veterana je trasu prebacila na kružnu asfaltnu stazu Jaruna (proljetna kopija Stareka), pod imenom Proljetni zagrebački polumaraton, mijenjajući imena s promjenama sponzora, sa sljedećim pobjednicima 2002. Ivica Škopac (Croatia marathon, 1:09:40); Dunja Kravos (Žumberak, 1:30:58), 2003. Janez Maroević (Sinj, 1:15:12); Ida Šurbek (Slovenija, 1:22:40), 2004. Zdravko Krišto (Žumberak, 1:14:26); Antonija Orlić (Sljeme, 1:31:29), 2005. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:08); Višnja Škevin (Sljeme, 1:38:18), 2006. Sreten Ninković (SCG, 1:09:34); Ljiljana Ćulibrk (Mladost, 1:21:34), 2007. Nedeljko Ravić (Veteran, 1:16:34); Marija Vrajić (Veteran, 1:22:21), 2008. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:11:39); Marija Vrajić (Veteran, 1:27:02).

‘Room full of mirrors’

Od 2009. godine organizaciju preuzima Atletski klub Sljeme, koji stazu ponovo vraća na prvobitno mjesto – nasip uz Savu, odakle i ime 1. Savski polumaraton. Mada, shodno povijesti, trka se mogla zvati i 28. Savska trka, jer se već tada trčalo 28. godinu za redom, ili pak 13. Savski polumaraton, jer se po 13. put trčalo 21 kilometar i sto. Savski pobjednici u sljedećem periodu 2009. Ivan Vrdoljak (AK Sljeme, 1:20:17); Antonija Orlić (AK Sljeme, 1:35:01), 2010. Goran Murić (AK Veteran, 1:13:55); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:29:24), 2011. Goran Murić (AK Veteran, 1:15:38); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:22), 2012. Goran Murić (AK Agram, 1:18:30); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:28), 2013. Krešo Babić (AK Maksimir, 1:21:43); Marija Vrajić (AK Maksimir, 1:27:37), 2014. Renato Pomahač (AK Sljeme, 1:16:33); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:25:26).

Nakon toga trka ponovo mijenja ime u Hendrix polumaraton, a prvi pobjednici bijelog Stratocastera su 2015. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:19:48) i Kimberly Remine (AK Sljeme, 1:28:37); 2016. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:20:42) i Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:27:59); 2017. Goran Murić (AK Forca, 1:19:10) i Petra Kontić (AK Sljeme, 1:35:08); 2018. Ivan Maletić (ind, 1:21:33) i Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:31:40), 2019. Ante Živković (AK Dubrovnik, 1:14:35) i Katja Kegelj Vencelj (SLO, 1:37:33).

Dakle, na proljeće 2022. (točnije 3. travnja), trkači će 40. put trčati Savsku trku, 25. put će to biti dužina polumaratona, a sedmi puta će nositi Hendrixovo ime. Tako je stvorena neraskidiva veza ljevorukog gitarističkog virtuoza i zagrebačkog trkačkog miljea. Svakog dana, ispod poznatog zelenog luka protrči na tisuće trkača kojima je ime mosta ušlo u specifični trkački žargon: do Hendrixa i nazad, 300 metara nakon ili prije Hendrixa, dva mala kruga oko Hendrixa, nađemo se ispod Hendrixa itd.

I za kraj, podatak iz biografije Jimija Hendrixa, pod imenom “Room full of mirrors”. Na prvoj stranici je slika Savskog željezničkog mosta, a ispod piše “Bridge in Croatia, Zagreb”…

Dragan Janković

Svi tekstovi i materijali vlasništvo su stranice kluba AK Sljeme osim gdje nije specifično navedeno drugačije. Upotreba tekstova, slika i ostalih materijala s ove stranice bez prethodne dozvole kluba AK Sljeme nije dopuštena.

© AK Sljeme 2021.